advokat | 07 Decembar, 2011 07:30
Kada se govori, piše ili priča o ljubavi, najviše se spominju i opisuju osećaji koji sa njom i nastaju. Retko kada se zapitamo kako i kada nas ljubav pronađe, u kom trenutku, zašto baš prema određenoj osobi... Kako sa nekim i posle zaljubljenosti, najuzbudljivije i najstrastvenije faze, uspemo da izgradimo skladan odnos, a sa nekim drugim ne, iako smo osećali istu buru emocija. A istraživanja su pokazala da se mnogi, koji su u braku ili stabilnim vezama, ne sećaju trenutka kada je njihova ljubav počela.
Često se desi da i pored kriterijuma koje imamo u izboru partnera, na kraju izaberemo osobu koja je nešto potpuno suprotno od onoga što smo mislili da želimo. Upravo nam to govori da i ono što mislimo da je najbolje za nas nije uvek tako, i da se i u životu, pa tako i u ljubavi, stvari dešavaju neplanirano. Više o tome kako se ljubav prepoznaje, o “receptu” za stabilnu vezu, partnerskom odnosu i tome kako se stvara i gradi, održavanju i čuvanju najlepših osećanja... razgovarali smo sa porodičnom savetnicom Ivom Branković (www.psiholoskikutak.com).
- Kada mislimo o ljubavi u vezi ili braku, važno je pre svega da razmislimo o tome šta ona za nas lično predstavlja. Ljudi imaju različite ideje i predstave o ljubavi koje određuju njihove izbore i emotivne odnose. Teško je dati definiciju ljubavi, ali nije loše rasteretiti je mita o njoj samoj i posmatrati je možda kao nešto što, najjednostavnije rečeno, “boji” odnos između dvoje ljudi i sastoji se iz niza osećanja - bliskosti, poštovanja i strasti.
* Šta “na prvu loptu” najviše utiče na to da neko privuče našu pažnju?
- Od čega zavisi privlačnost na “prvu loptu” ili “ljubav na prvi pogled” veoma je interesantno pitanje na koje je teško dati precizan odgovor. S obzirom na to da pri prvom susretu osobu “tumačimo” na osnovu njene vizuelne pojave i veoma ograničenog broja verbalnih i neverbalnih informacija koje daje, može se zaključiti da nesvesni sadržaji i intuitivno opažanje igraju veliku ulogu u našoj proceni. I razni drugi faktori utiču na privlačnost, predznanja i preduverenja koje imamo o toj osobi, poslu kojim se bavi ili krugovima u kojima se kreće...
* Da li je faza zaljubljenosti, kada najmanje mislimo o budućnosti neke veze, često i najviše kriva za pogrešene odluke u ljubavi?
- Faza zaljubljenosti je lepa, ali je konačna i zato treba u njoj uživati bez opterećenja. Ona je značajna jer predstavlja rezervoar ili oazu romantičnih (o)sećanja, u koju će se par vraćati kasnije u životu, kada im porodični život bude donosio različite teškoće i kada budu imali potrebu da ponovo probude strast u svom odnosu. Čak iako se posle faze zaljubljenosti ispostavi da nisu jedno za drugo, bar su imali lepo i uzbudljivo iskustvo u kome su uživali i iz koga su svakako nešto naučili. Zaljubljenost može da napravi probleme u daljem odnosu samo onda kada partneri imaju iracionalne težnje da im čitava veza bude tako strastvena i uzbudljiva kao prvih nekoliko meseci. Tek period posle početne zaljubljenosti je onaj koji određuje dalji uspeh partnerskog funkcionisanja. Ukoliko i bez početne euforije mogu da budu srećni zajedno, na dobrom su putu. Važno je naglasiti da fazu zaljubljenosti ne treba, kao ni ljubav, mistifikovati. Ona nije period ludila, nije opasna i ne dešava se samo na početku veze. Sve faze u razvoju veze ciklično se ponavljaju tokom celog njenog trajanja - i zaljubljivanje, i ponovno upoznavanje, postavljanje pravila, davanje značenja ... Kako se menjaju okolnosti menjaju se i ljudi, pa i emotivni odnos zajedno sa njima.
* Dešava se i da se posle te faze raskine veza, ali i da se posle nje ljudi venčaju i imaju lep i skladan brak...
- Iskustva porodične terapije kažu da je idealno vreme za stupanje u brak, ili ozbiljniju zajednicu, između šest meseci i tri godine zabavljanja. Sve pre i posle toga može da bude rizično, bilo zato što se ljudi ne poznaju dovoljno, bilo da su već isuviše temeljno izgradili način funkcionisanja, pa im promene koje donose bračni i porodični odnosi predstavljaju preveliki izazov sa kojim ne mogu da se nose. U prilog tome govore česti prekidi veoma dugih veza, koji su, opet često, praćeni brzim stupanjem u brak sa trećim osobama.
Ova pojava može biti uslovljena predugim trajanjem perioda zabavljanja u kome nastaju čvrsta pravila i navike, pa promene postaju nezamislive. S druge strane, može doći i do izvesnog zasićenja, koje se prirodno dešava i u braku, pa je ljudima lakše da izađu iz odnosa nego da na njemu rade.
* U kojoj meri na izbor partnera pa i na vezu utiču i naša uverenja, vaspitanje i životni prioriteti?
- Rekla bih čak da su naša uverenja, vaspitanje i životni prioriteti ključni faktori u izgradnji očekivanja od partnerskog odnosa, pa samim tim i u izboru partnera. Jedini problem predstavlja što se ljudi jako malo bave sobom, odnosno analizom sopstvenih očekivanja i zato ne razumeju šta je to što ih vodi određenim osobama. Često ćete čuti žene koje su svesne da stalno biraju iste muškarce, ali ne razumeju zašto je to tako. Put do prepoznavanja psihološke pozadine određenih izbora nije jednostavan i tu je psihoterapija ili savetovanje jedini način da se kroz vođeni proces dođe do razloga zašto biramo “pogrešne tipove” i, što je još važnije, kako da taj obrazac promenimo.
* Šta je u ljubavi sve potrebno pružiti, dati, istolerisati, dozirati...?
- Nema magičnog recepta, potrebno je pružiti ono što je partneru potrebno i istolerisati ono što je nepromenjivo, a sve do one granice dok nam to ne predstavlja teret i ne utiče na urušavanje našeg samopoštovanja, odnosno slike o sebi.
Jer, ona se sastoji od brojnih “osetljivih područja”, koje nismo dovoljno izgradili i u kojima nas partnersko nerazumevanje posebno boli. U tom smislu važno je ne tumačiti sva ponašanja partnera kao poruku o sebi, već prihvatiti da su neke želje i potrebe nezavisne od partnerskog odnosa. Na primer, to što on odlazi da gleda fudbal sa prijateljima ne znači da ne želi da provede dan kod kuće, nego da prosto želi da gleda fudbal. Način na koji se par svađa posebno je važan, jer ljudi u afektu umeju da kažu teške reči koje uvek povrede. Do nerazumevanja između partnera dovode i različitosti poput tih da muškarci nemaju toliku potrebu da govore o osećanjima kao žene, već pre svoje emocije pokazuju gestom. A žene imaju potrebu da sa prijateljicama podele neke detalje iz svog intimnog života, što muškarci mogu tumačiti kao izdaju. Stalna i otvorena komunikacija između partnera jedini je način da se mnoge teškoće prevaziđu, pa je u savetovanju parova jedna od osnovnih tehnika ponovno upoznavanje. Partneri se uvek iznenade koliko stvari jedno o drugom nisu znali čak i kada smatraju da im je komunikacija jedna od jačih strana.* Koja je tajna parova koji se od početka veze ponašaju kao da su “rođeni jedno za drugo”? Da li oni znaju ili umeju nešto više?
- Parovi koji deluju kao da su “rođeni jedno za drugo” imaju znanja i veštine neophodne za zajedništvo, a ta znanja se u porodičnoj terapiji zovu partnerska kompetentnost koja predstavlja sposobnost partnera da odgovore na potrebe i očekivanja drugog. Ona može biti spontana, kada partneri već imaju slična interesovanja i potrebe, ili uvežbana, kada partneri uče načine kako da jedno drugo saslušaju, uvaže i pomažu. Međutim, parovi “rođeni jedni za druge” nažalost ne postoje, ali načini da jedni druge učinimo srećnim uče se i nisu tako komplikovani kao što se nekad čini.
IMA LI “PRAVE OSOBE”?* Koje faze treba da prođemo pre nego što budemo sigurni da je “osoba prava”?
- Sju Džonson, ekspertkinja za partnerske odnose kaže da nikad ne možemo da budemo sigurni u to da li je neka osoba prava za nas ili ne. Prvo zato što bi sigurnost u ovom smislu podrazumevala nekakvu vrstu vidovitosti, a drugo zato što ne postoji “prava osoba”, već samo dobar i kvalitetan odnos koji sa određenom osobom gradimo. Ipak, postoji nekoliko faza u razvoju partnerskog odnosa kroz koje je važno proći da bi se odnos adekvatno izgradio. Početni koraci u nastanku para svima su dobro poznati - fizička privlačnost, zaljubljenost, očaranost.
Brojni autori, ne bez razloga, definisali su period zaljubljenosti kao stanje psihičke neuračunljivosti. Hormonska groznica, oluja endorfina, na žalost ili na sreću, ne traje dugo, statistike kažu od četiri do šest meseci. I šta onda? Onda dolazi period kada započinje formiranje para. Mnogi parovi u ovaj proces skliznu glatko, početna euforija još uvek traje, razlike se primećuju, ali su zamagljene. Dogovori se postižu lako, a konflikti se razrešavaju strastvenim vođenjem ljubavi.
Nakon nekog vremena svakodnevnica ipak nameće potrebu za zajedničkim odlučivanjem, organizovanjem vremena i podelom poslova. Veza ulazi u fazu usaglašavanja oko očekivanja od partnerske veze koja proizilaze iz porodičnih vrednosti, shvatanja ljubavi, partnerstva, zajedničkog funkcionisanja... Usklađenost i kompatibilnost ovih uverenja su osnova za dobro funkcionisanje u partnerskom odnosu. Zamka je u tome što partneri, zaslepljeni strašću sa kojom je započela veza, često podrazumevaju da druga strana razmišlja isto i da deli ista očekivanja. Problem, međutim, nastaje ne toliko zbog različitih očekivanja, već zbog toga što se o njima nije razgovaralo. Jer, kada su očekivanja jasna i izgovorena, otvara se prostor za pronalaženje načina da budu i ostvarena.
Sledeći korak je zajedničko davanje značenja. Naime, dešavanja u našem životu imaju onu težinu koju im mi damo na osnovu našeg vrednosnog sistema. Značenje koje dajemo stvarima, ljudima i događajima zato je jedna od osnovnih karakteristika naših postupaka i osećanja. U vezi, zajedničko davanje značenja, ili prepoznavanje značenja koje za našeg partnera imaju određeni događaji u životu, odraz je bliskosti. Uz to ide i faza uspostavljanja granica prema spolja, porodicama sa obe strane, prijateljima, poslu... što partnerima treba da omogući da se osećaju bezbedno i slobodno.
« | Decembar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |